srijeda, 14.11.2007.

Pazinski krov, Granda i Oćo



Jes' da je video malo prevelik, ali budite strpljivi da se učita pa će se otvoriti.
Zašto ovaj video? Na žalost, izgleda da u Pazinu još uvijek ima ljudi koji nikad nisu bili na Pazinskom krovu. Svi znaju za Zarečki krov kao penjalište, kupalište, izletište, mjesto za fešte, prve ljubavi, skokove u vodu....

Za Pazinjane je sve to, pa i mnogo više nekad bio Pazinski krov. Ne samo njegovo jezero, već i čitav plato sa malim jezercima koja se doslovno pretaču iz jednog u drugo: Pozzo dei cavai, Jaje, Šćinka, Pića, Granda....Doslovno svaki kamen tu ima svoje ime. Pazinski krov je za razliku od Zarečkog imao čak tri vodenice, a nedaleko još i Tomažinov mlin, koji i danas još stoji. U samom jezeru nalazio se (a i danas se nazire) mlin plemićke porodice De Rapicio. Gore,na "krovu" su ostaci mlina porodice Ladavac iz Trabe, a tridesetak metara uzvodno nalazio se mlin od "švora", odnosno mlin dobrotvornog zavoda Mosconi. Pretpostavljam da je baš to mlin kojeg se često u povijesnim knjigama veže uz ime pazinskog prepozita Shuela, koji ga je izgleda dao sagraditi krajem 15-tog stoljeća. Oko 150 godina kasnije ga vlasnik Pazinske knežije Mosconi daje na upravljanje Dobrotvornom zavodu Mosconi koji je sam osnovao. Ča je od mlina ostalo danas - niš, doslovno, osim široko uklesanog udubljenja u stijeni, kako bi se dobilo što više prostora u unutrašnjosti mlina. Ah, da, i ulazni kamen izgleda stoji na svom mjestu, a u živoj su stjeni pažljivom oku vidljive uklesane i stepenice koje su vodile u unutrašnjost mlina.
Malo jezerce uz mlin pazinjani su nazivali "Granda", što na prvi pogled izgleda pretjerano, jer taj puč nije odviše velik. Međutim, usporedimo li ga sa drugim pučevima na tom istom platou u kojima je voda doslovce malo viša od koljena, onda Granda svoje ime zaista i zaslužuje. Ako znamo i to da je za potrebe mlinova ispust iz Grande bio zatvoren drvenom branom i da je nivo vode bio tada bar pola metra viši, onda u opravdanost imena nema više sumnje.
Granda nije bila mjesto gdje se baš svatko mogao okupati, naročito ne u novije vrijeme kada brane više nije bilo. Bila je rezervirana samo za "ekipu" kako bi danas rekli, tj. za one najstarije "mangupe". Kada bi oni došli - manji bi se razbježali i morali zadovoljiti sa manjim "pučevima".
Osim skokova sa "prime", "seconde" i "terze punte" Granda je imala i svoju igru, koja se zvala "Oćo". U čemu se ona točno sastojala - ne znam točno. Mislim da je to bila neka varijanta "lovice" u vodi. Ako se netko sjeća neka napiše.


Oznake: Pazinski krov Granda i Oćo
- 19:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.